Sarajevo se nalazi u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine i zauzima površinu od 141,5 km2. Centralni dijelovi grada smješteni su u kompozitnoj Sarajevskoj kotlini, koja se pruža od istoka prema zapadu i završava u Sarajevskom polju, okruženo planinama Bjelašnicom i Igmanom na jugozapadu, Trebevićem na jugoistoku, te srednjim planinama i međudolinskim rtovima na sjeveru i sjeverozapadu. Najstariji dijelovi grada (Vratnik, Bistrik, Hrid, Kovači, Alifakovac) su na padinama okolnih bregova. Prosječna nadmorska visina Sarajevskog polja je 500 m. Najzapadnija tačka polja je na 180 16' istočne geografske dužine. Krajnja istočna tačka je na 180 27' istočne geografske dužine, najsjevernija je 430 53’ sjeverne geografske širine, a najjužnija je na 430 47' sjeverne geografske širine [8]. Sarajevo topographic map.svg Rijeka Miljacka jedno je od glavnih geografskih obilježja grada. Teče od istoka, kroz centar Sarajeva, do zapadnog dijela grada gdje se ulijeva u Bosnu. Kao Sarajevska rijeka, Miljacka izvire oko 2 kilometra južno od Pala, u podnožju Jahorine, nekoliko kilometara istočno od centra Sarajeva. Izvor Bosne, Vrelo Bosne nalazi se kod kod Ilidže i još je jedno značajna prirodna znamenitost i popularno izletište Sarajlija i drugih turista. Nekoliko manjih rijeka i potoka poput Koševskog potoka također protječe kroz grad i okolicu.

Broj stanovnika u Sarajevu se vidljivo povećava; 1910. godine Sarajevo je imalo 57.040 stanovnika, 1931. godine 78.180, a 1961. 143.120 stanovnika, naprema 401.118 stanovnika u decembru 2002. godine. Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2013. godine, Grad Sarajevo (područje 4 gradske općine na površini od 141,5 km2: Novo Sarajevo, Novi Grad, Stari Grad i Centar) imao je 275.524 stanovnika.

Privreda Glavni članak: Privreda Sarajeva Zgrada Centralne banke Bosne i Hercegovine Nakon socijalističkog perioda i godina rata, ekonomija Sarajeva je postala predmet rekonstrukcije i rehabilitacije.[43] Među brojnim ekonomskim znakovima, 1997. godine je otvorena Centralna banka Bosne i Hercegovine i 2002. je počela sa radom Sarajevska berza. Velika gradska baza proizvodnje, administracije i turizma, kombinirana sa velikim informalnim tržištem,[44] čini grad najvećim ekonomskim regionom Bosne i Hercegovine. Iako je Sarajevo imalo razvijenu industriju tokom socijalističkog perioda, samo je nekolicini preduzeća izvršila uspješnu tranziciju na kapitalističku ekonomiju. Sarajevska industrija sada uključuje industriju duhanskih proizvoda, namještaja, automobila i komunikacijske opreme. Kompanije smještene u Sarajevu su B&H Airlines (prijašni Air Bosna), BH Telecom, Bosmalov gradski centar, Bosnalijek, Energopetrol, Fabrika duhana Sarajevo i Sarajevska pivara. Sarajevo ima jaku turističku ponudu i Lonely Planet je gradu dao 43. mjesto na listi najposjećenijih gradova u svijetu u 2006. godini.[45] Sportski turizam koristi skijaške terene olimpijskih igara iz 1984, na obližnjim planinama Bjelašnici, Igmanu, Jahorini i Treskavici. Prosječna neto plaća u prva četiri mjeseca 2014. godine iznosila je 1.039 KM[46] dok je prosjek neto plaća u Federaciji BiH u istom periodu iznosio 836 KM.[47] Pored toga, Sarajevo bilježi i najnižu stopu nezapolsenosti te najveći broj preduzeća po glavi stanovnika u Federaciji BiH.[48] Ekonomski, Sarajevo je najrazvijeniji grad Bosne i Hercegovine. Telekomunikacije i mediji Internet Internetska mreža u Sarajevu je prva u Bosni i Hercegovini po brzini, kvalitetu i veličini mreže. Neki od najvećih internetskih operatera su: Logosoft, HS-HKB net i Telemach (kablovski internet) kao i BH Telecom, Eronet, M:tel, Blic i drugi iz oblasti ADSL-a. Elektronski i printani mediji Glavni članak: Komunikacije i mediji u Sarajevu Kao glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo je medijski centar u zemlji. Većina komunikacijskih i medijskih infrastruktura je uništena tokom rata, ali rekonstrukcija koju je vodio visoki predstavnik Bosne i Hercegovine je pomogla modernizaciji medija.[49] Internet je ponovo postao dostupan u gradu 1995.[50] Bosanskohercegovačka televizija je državna TV stanica, jedna od tri u Bosni i Hercegovini. Drugi elektronski mediji u gradu su NRTV "Studio 99", NTV Hayat, Open Broadcast Network, TV Kantona Sarajevo i TV Alfa. Postoje nezavisne, privatne i institucionalne radio stanice, poput Radija M, RSG, eFM studentskog radija, Radija Sarajevo 202 (do prve polovine 2010.) i Radija BIR. Pored nabrojanih, u gradu egzistiraju i Radio Slobodna Evropa, kao i nekoliko američkih i zapadnoevropskih stanica. Oslobođenje, osnovano 1943, su najstarije sarajevske dnevne novine i jedine koje su preživjele rat. Tiražem su ove novine iza Dnevnog Avaza, osnovanog 1995. i Jutarnjih novina.[51] U druge lokalne periodične novine spadaju novine Hrvatska riječ na hrvatskom jeziku i magazin Start, kao i sedmične novine Slobodna Bosna i BH dani. Vodovod Kantonalno javno komunalno preduzeće "Vodovod i kanalizacija"[52] Sarajevo, se bavi osnovnim djelatnostima: Proizvodnja i distribucija vode; Prečišćavanje i odvođenje otpadnih voda. Zdravstvo Univerzitetski klinički centar (Bolnica Koševo); opća bolnica "Dr. Abdulah Nakaš"; ambulante; Psihijatrijska bolnica Kantona Sarajevo.

Opere i pozorišta Prve klasične, pozorišne predstave u gradu održavale su se u Despića kući, pa se ovaj objekat može smatrati pretečom savremenog pozorišta u Sarajevu.[31] Danas je tu smješten Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti.[32] Narodno pozorište, osnovano 1921. kao dramski teatar, je najstariji bosanskohercegovački profesionalni teatar. Jedan od prvih direktora Narodnog pozorišta Sarajevo bio je Branislav Nušić. Od 1946. Narodno pozorište dobija i muzičke segmente djelovanja: operu i balet. Kao jedini operski i baletni teatar u državi, središnje je mjesto razvoja scenske umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Veliki broj glumaca, režisera, scenografa, kostimografa, koreografa, dirigenata, baletnih i opernih umjetnika, sticali su slavu na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, kao što je Ljiljana Molnar-Talajić, svjetski priznata primadona, koja je ponijela slavu sarajevskog i bosanskohercegovačkog teatra i na pozornicama najznačajnijih svjetskih teatara. Narodno pozorište Sarajevo ima 225 zaposlenih, a svoju djelatnost ostavaruje u matičnoj kući na Obali Kulina bana[33] , kao i u zgradi Terezija, gdje se nalaze radionički prostor i produkcija scenografije. Narodno pozorište Sarajevo član je Nove evropske teatarske asocijacije. Kamerni teatar 55 počeo je sa radom 7. marta 1955. godine. Njegov osnivač bio je Jurislav Korenić (1914–1974). Teatar je, na tragu novih teatarskih stremljenja u tadašnjoj Evropi, bio novost na ovim prostorima i primjer kojeg su slijedili brojni teatri. Prezentira novi vid dramaturgije, ”dramu apsurda” ili “anti dramu” ili “novu dramu”. Izvode se tekstovi Becketta, Jarryja, Geneta, Ionesca, Schwartza, Čehova… i drugih autora, čija poetika u modernom teatru proizlazi iz “apsurdnog osjećanja života”. Karakterizira ga pozornica “ring”, okružena gledalištem, umjesto frontalnog tipa scene, s nepremostivom “rampom”, s intimnijom, prirodnijom i iskrenijom glumačkom igrom.[34] Pozorište mladih[35] nastalo je 1977. godine udruživanjem dva pozorista: Pionirskog pozorišta i Pozorista lutaka, sa dvije samostalne scene, Lutkarskom i Dramskom. Oba teatra osnovana su 1950. godine. Prvih desetak godina postojanja Pionirsko pozoriste nema svog ansambla, pa po projektu angažuje glumce iz drugih teatara i "glumce" djecu, od koji su neki i danas poznati i priznati umjetnici. Pozorište lutaka u tom periodu njeguje marionetu kao osnovni izraz. Njime rukovodi Adolf Pomezni. Pionirsko pozorište 1960-tih godina osniva svoj profesionalni ansambl, mijenja naziv u Pozorište za mlade, i počinje sa postavljanjem sve ambicioznijih projekata, koji nisu namijenjeni samo najmlađim, nego pretenduju animiranju što širih grupacija mladih. Na čelo Pozorišta lutaka dolazi pozorišni mag Jurislav Korenić i njegovim dolaskom nastaje novi period u razvoju teatra, što se ogleda u različitim lutkarskim tehnikama koje se primjenjuju, kao i u samom istraživanju mogućnosti daljeg razvoja lutkarstva uopće. Igraju se relevantna djela domaćih i svjetskih autora: J. Skupa i K. Venig: "Srećko među bubama", J. Vandot i V. Rabadan: "Kekec", zatim "Pinokio", D. Bibanovića, "Alisa u zemlji čuda", L. Paljetka, "Palčić Dugonja", G. Simića, "Pepeljuga", D. Todorovića, na Lutkarskoj, a Shakespeareove "Bura" i "Komedija zabuna", Aristofanove "Ptice", Homerova "Odiseja", Jarryjev "Kralj Ibi", Držićeva "Novela od Stanca", Ionescov "Kralj umire", Kurićeva "Ljepotica i zvijer". Lukićeve "I opet Nušić" i "Bašeskija, san o Sarajevu", i mnoge druge na Dramskoj sceni. U saradnji s domaćim i stranim režiserima, uz zajednički angažman MESS-a i glumaca u Sarajevu, u Pozorištu mladih tokom rata premijerno su izvedene brojne predstave: Beckettov "Čekajući Godoa", Euripidesov "Alkestis", Schumanov "Cirkus Veliko stopalo", Jarryjev "Okovani Ibi", Millerova "Hamlet mašina", G. Simić: "Bajka o Sarajevu", F. Furaković: "Abeceda"…, a po završetku rata pozorište nastavlja svoju djelatnost predstavama "Tri jezika", F. Hohlera, "Dijete školjke", R. Herfurtnera, "Kraj igre", S. Becketta, "Familija" (Zeko, Zeko), C. Serreaua, "Tajna dvorske lude", H. Akmadžića, "Makbet",W. Shakespearea, "Kad bi ovo bila predstava", A. Imširevića, "Spaseni za dlaku", T. Wildera, "Košmar o Bosni", N. Veličkovića i dr. Sarajevski ratni teatar SARTR[36] utemeljen je 17. maja 1992. godine na inicijativu reditelja Dubravka Bibanovića i Gradimira Gojera, ing. Đorđa Mačkića i pisca Safeta Plakala, a okupio je glumce i saradnike iz tri profesionalna sarajevska teatra koja su, zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu, morala obustaviti svoj rad. U augustu 1992. SARTR je konstituiran kao vojna jedinica pri Regionalnom štabu Oružanih snaga BiH Sarajevo, a 12. januara 1993. godine Odlukom Ratnog Predsjedništva Skupštine grada Sarajeva, kao javna ustanova iz oblasti kulture od posebnog interesa za odbranu grada. Odlukom Skupštine Kantona Sarajevo od 24. jula 1997. ulogu osnivača SARTR-a preuzeo je Kanton Sarajevo. Od 2003. Sarajevski ratni teatar SARTR je nosilac Šestoaprilske nagrade. Njegov pokretač i redatelj, Safet Plakalo, opisuje SARTR kao "duhovno oružje protiv nadrealizma rata", zaokružujući njegov karakret u motu "teatrom protiv smrti". Unatoč ograničenim sredstvima, SARTR je danas uspješna profesionalna kuća s brojnim međunarodnim koprodukcijama, nastupima i nagradama. Muzeji i galerije Glavni članci: Spisak muzeja u Sarajevu i Spisak galerija u Sarajevu Kao grad poznat po svojoj historiji i kulturi Sarajevo obiluje muzejima. Neki od njih su: Muzej Sarajeva, Ars Aevi muzej umjetnosti, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Olimpijski muzej, Brusa bezistan, Muzej Sarajevo 1878–1918., Muzej Jevreja BiH, Muzej ratnog djetinjstva, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, Muzej "Alija Izetbegović" i Tunel spasa. Galerije Sarajeva su: Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Collegium Artisticum, Mak, Roman Petrović, Novi hram, Atelje-zbirka Safet Zec, Galerija Mersada Berbera 'E&A', Paleta, Galerija Sveti Anto, Boris Smoje, Mala galerija, Galerija Kicoš i dr. Festivali Svake je godine Sarajevo domaćin niza kulturnih festivala međunarodnog karaktera, među kojima su najznačajniji: Sarajevski filmski festival (SFF) (pokrenut 1995. i najznačajniji filmski festival na Balkanu), Sarajevski jazz festival, ljetni kulturni festival Baščaršijske noći, teatarski festival novih produkcija MESS, Sarajevska zima i Svjetski televizijski festival orijentalne muzike. Muzika Glavni članak: Sarajevska muzička scena Sarajevska muzička scena ima dugu tradiciju a kao njena najplodonosniji era smatra se period između 1961. i 1991. U to doba osnivaju se popularni Indexi (1962), Ambasadori (1968), Bijelo dugme (1974) i mnoge druge grupe kao što su Teška industrija, SCH, Plavi orkestar, Zabranjeno pušenje, Merlin, Valentino, Bolero, Crvena jabuka i mnoge druge. Naravno, pored muzičkih grupa u Sarajevu su u tom periodu živjeli i djelovali mnogi pjevači i tekstopisci kao što su Jadranke Stojaković, Kemala Montena, Zdravko Čolić i dr. S razlogom se sarajevska muzička scena, pogotovo 70-tih i 80tih godina smatra kao najuspješnija scena tadašnje Jugoslavije. Nakon rata, irska rock grupa U2 je bila prva strana grupa koji je održala koncert u gradu. Kulturne institucije Uz nekoliko nacionalnih i gradskih pozorišnih kuća, muzeja i kulturnih institucija, Sarajevo je i važno mjesto na kulturnoj mapi ovog dijela evropskog kontinenta. Druge kulturne institucije uključuju Sarajevski kulturni centar, Sarajevsku biblioteku, Umjetničku galeriju BiH i Bošnjački institut.

Iako u Sarajevu egzistiraju mnoga sportska društva i klubovi od kojih su neku postigli i evropski vrijedne rezultate (KK Bosna prvak Evrope 1979) Sarajevo je u svijetu sporta najpoznatije kao mjesto održavanja XIV zimskih olimpijskih igara. Neki od olimpijskih objekata su porušeni u zadnjem ratu ali su i obnovljeni kao što je slučaj sa Olimpijskom dvoranom Zetra i Olimpijski stadion "Asim Ferhatović Hase". Od sportova u Sarajevu je najpopularniji nogomet i klubovi Sarajevo i Željezničar koji igraju zapaženu ulogu ne samo u okviru bosanskohercegovačke Premijer lige Bosne i Hercegovine već su dobre rezultate postigli i za vrijeme bivše Jugoslavije, te su najtrofejniji klubovi u državi. Od nogometnih klubova tu su još i FK Olimpic i NK SAŠK Napredak. Od ostalih popularnih sportova tu su još i košarka pri čemu se ističe klub KK Bosna, jedini košarkaški klub u državi koji je u muškoj konkurenciji osvojio titulu prvaka Evrope, višestruki osvajači prvenstva i kupa Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije. Rukomet, odbojka, tenis, plivanje, hokej na ledu, atletika i niz borilačkih sportova su ostali vidovi sportskog nadmetanja u kojem Sarajevo ima svoje predstavnike. Najtrofejniji klubovi u državi su i klub sjedeće odbojke “SPID“, višestruki prvaci BiH i šestostruki prvaci Evropi kao i klub Fantomi sa jednako vrijednim rezultatima na domaćem i međunarodnom nivou. Šahovski klub Bosna je najtrofejniji šahovski klub u BiH. Od 80-tih godina klub ostvaruje zapažene rezultate pri čemu vrijedi istaći da je klub od 1990tih godina osvojio 4 titule prvaka Evrope po čemu je trenutno trećerangirani šahovski klub u Evropi. Osvajanjem četvrte titule prvaka 2002. godine jedno su vrijeme bili i najtrofejniji svjetski klub, ispred ruskog CSKA sa tri titule. Za klub je jedno vrijeme nastupao i Gari Kasparov, jedan od najboljih šahista u historiji. Sportski klubovi Sportski život se prvenstveno odvija kroz nekoliko sportskih društava od kojih su poznatiji: SD Sarajevo, SD Željezničar i USD Bosna, popularni studenti. Sportska društva imaju sekcije u više sportskih grana. Među velikim brojem sportskih kolektiva u gradu ističu se fudbalski klubovi Željezničar, Sarajevo i Olimpic, rukometni klubovi Željezničar i Bosna, muški košarkaški klubovi Bosna, evropski prvak 1979 i Spars. Osim klubova iz najpopularnijih sportova u Sarajevu egzistiraju i klubovi iz ostalih sportova kao što su: atletika, biciklizam, odbojka, šah, vaterpolo, klubovi iz različitih boriličkih sportova i dr. Također postoji i Aeroklub Sarajevo osnovan 1946. godine. Sportske manifestacije U Sarajevu se održava relativno veliki broj sportskih manifestacija i takmičenja, kako onih redovnih tako i periodičnih. Sportska događanja su uglavnom sa učešćem domaćih klubova i takmičara iako postoje i ona međunarodnog karaktera. Najznačanije takmičenje koje je održano u gradu su Zimske olimpijske igre 1984. godine a od ostalih međunarodnih takmičenja mogu se izdvojiti Svjetsko prvenstvo u košarci 1970. (grupna faza) i Evropski zimski olimpijski festival mladih održan 2019 godine.