O općini i njenoj historiji

U vrijeme Ilira područje doline Lašve naseljavalo je pleme Desitijati. Tragovi njihovog života vide se u velikom broju gradina. Srednji vijek U vrijeme bosanske države na ovom području je postojala srednjovjekovna župa Lašva. Ona se prvi put spominje 1244. godine u popisu biskupskih posjeda.[3] Župa se protezala na cijeli kraj dolinom rijeke Lašve i njenih pritočica, a u upravnom pogledu pripadala je Gornjoj Bosni. Drugi put je spominje bosanski kralj Tvrtko I 1380. godine u pismu Hrvoju Vukčiću, kojim ga postavlja za velikog vojvodu i daruje mu kao leno: Bilu, Trebeušu i Lupnicu u župi Lašva Krajem 14. vijeka župom je upravljao bosanski plemić Batalo koji je bio i dvorski dostojanstvenik sa titulom "tepčija", odgojitelj mladih plemića. Živi u vrijeme slabljenja bosanske države, za vrijeme kralja Dabiše, Jelene Grube i u početku vladavine Ostoje. Batalo je držao u svojim rukama i utvrdu Toričan, čije ruševine postoje i danas kod sela Varošluk u blizini Turbeta, iz kojeg je gospodario cijelim krajem. Treći značajan pomen župe je u vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Sigismunda, oko 1400. godine, kojom velikašu Vuku (iz župe Lašva, sinu Nikole Drusića iz Guče Gore) dodjeljuje kao nagradu imanje Paka (današnji Pakrac) u Slavoniji. Kako je Travnik dobio ime, još nije protumačeno, iako se odmah može pretpostaviti da ga je dobio po pašnjacima i iz korijena riječi trava. Ima mišljenja da je dobio ime po tvrđavi koja je nastala prije osmanlijske okupacije, a gdje je bio smješten činovnik koji ubire travarinu, pa je po njegovo nazivu "travnik" grad dobio ime. Sam grad Travnik prvi put se spominje 1463. godine u vezi s događajima koji su doveli do propasti bosanskog kraljevstva. Prvi ga spominje Dursun-beg koji je pratio sultana Mehmeda II u njegovom pohodu na Bosnu. On doslovno kaže: "Idući sultan Mehmed II prema Jajcu zaustavi se u Travniku". Prema narodnoj predaji, na mjestu gdje se sultan zaustavio da klanja danas se nalazi "Šarena Džamija" ili "Sulejmanija". Travnička tvrđava (kaštel) podignuta je prije dolaska Turaka s ciljem odbrane, pošto su Osmanlije sve dublje prodirali u kraljeve posjede. Vjerovatno je izgrađena za vrijeme bosanskog kralja Tvrtka II ili Ostoje, a potom dograđivana i proširena za vrijeme Stjepana Tomaša. Da je grad građen u vrijeme bosanske samostalnosti potvrđuje i činjenica, što je građen kao i ostali utvrđeni bosanski gradovi kasnog srednjeg vijeka. Pošto je Travnik, nakon konačnog pada pod Osmanlije, brzo ostao iza glavnih borbenih linija, jer su Osmanlije prodrli daleko na zapad, grad je ostao sačuvan u svom izvornom obliku.