O općini i njenoj historiji

Na današnjem prostoru Hadžića u periodu prahistorije, postojala je primarna komunikacija koja je dolinom rijeke Neretve išla u istočnu BiH. Antička komunikacija koja je ovdje uspostavljena u 2. vijeku nove ere pratila je prahistorijsku predhodnicu. Na teritoriji današnje Općine Hadžići uočljivo je da su prahistorijska naselja (Gradine) bila smještena na obroncima Ormanja, Bjelašnice i Igmana te u dolini rijeke Zujevine. Od arheoloških lokaliteta izdvajaju se hronološki nedefinisani u Tinovu brdu, Gradelju i Gradini (Gradac). Najvažniji ostaci antičke kulture nađeni na terenu općine Hadžići su dva epigrafska spomenika sa natpisima. Jedan je pronađen u Ljubovčića potoku kod Pazarića, drugi u Gracu kod Hadžića. Epigrafski spomenik sa natpisom nađen je u septembru 1892. godine na obali malog Ljubovčića potoka u blizini džamije , a sada se nalazi u blizini Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Pronašao ga je Karl Pač, čuveni sarajevski arheolog i naučno ga je obradio u Glasniku Zemaljskog muzeja za 1894. godinu, knjiga 6. Original teksta prvog epigrafskog spomenika iz Pazarića sa uobičajenog latinskog jezika glasi: Bogovima manima titus Aurelius satuvninus aureliji Aumrieioni najpobožnijoj ženi zaslužnoj i sebi za života postavio spomenik koja je živjela 29 godina i 4 mjeseca. U srednjem vijeku današnje područje općine Hadžići prvobitno bilo je u sastavu Župe Lepenice. Postojanje male Župe Smucke u okviru Lepenice može se tumačiti raspadom velikih župskih oblasti na manje. Ovaj prostor se nalazio od 12. vijeka pod vlašću bosanskih banova. Kasnije tokom 14. vijeka donacijama vladara ova oblast dolazi pod upravu porodice Kosača, ali u nekim mjestima dalje egzistira vlast bosanskih vladara (Gradac i Smucka). Kroz današnje Hadžiće postojala je prirodna veza srednje Bosne i Dubrovnika. Zbog toga postoji više tranzitnih carina, od kojih je jedna bila Raštelica (ital. carina). Arheološki podaci govore o postojanju dva srednjovjekovna grada a to su: Gradac kod Hadžića i Tuhelj kod Tarčina. Za njih P. Anđelić tvrdi da su bili centri manjih upravnih jedinica. Za Tuhelj se tvrdi da se može identifikovati sa današnjim naseljem Smucka. Gradac se u izvorima pominje 1355. i 1378. u vezi sa carinom bosanskog vladara te se iz tog izvora vidi da se nalazi pod vlašću kralja (Tvrtka I). Historijsko područje Gradac proglašeno je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik čine: prahistorijska gradina, rimski spomenici, srednjovjekovni grad, temelji srednjovjekovne crkve, nekropola sa stećcima i kamenolom.[3] Dolaskom Osmanlija i razvoja Sarajeva, Smucka gubi značaj raskrsnice, a javlja se Pazarić kao najvažnija raskrsnica. Sam naziv upućuje na malo trgovište sa nekoliko hanova. Današnji Pazarić nastaje nakon izgradnje željezničke pruge Sarajevo-Metković. Pored hanova u Pazariću postojali su hanovi Japalaka u Tarčinu, jedan u Raštelici i oko naselja Breze u donjim Hadžićima, a postojao je jak lokalni trg Blažuj. U užem prostoru Hadžića formira se naselje tek u osmanlijskom perodu i to u Donjim Hadžićima, mada postojanje Margetinog groblja sa stećcima u centru današnjih Hadžića upućuje na postojanje naselja u srednjem vijeku. Prvi pomen imena Hadžići nalazimo tek 1688. godine u topografskoj karti župe Smucke. Tokom 18. vijeka Hadžići postaju sjedište džemata (seoske Općine) pod nazivom Hadželi. U današnjem obliku kao naselje, Hadžići se razvijaju u austrougarskom periodu. U privrednom i tranzitnom pogledu Hadžići dobijaju na značaju poslije izgradnje željezničke pruge Sarajevo-Metković 1891. godine. Preko Metkovića izvozila se rezana građa iz hadžićke pilane, koja je bila jedna od jačih u okolini Sarajeva. Pored pilane postojala je i šprungova krečana koja je imala značaj za razvoj građevinske industrije. U urbanom pogledu, pored objekata iz oblasti industrije i željezničkog saobraćaja (pilane, željezničke stanice) niču i stambeni objekti. Svoj današnji izgled Hadžići dobijaju između dva svjetska rata, pogotovo u peridu poslije Drugog svjetskog rata kada je nastavljena izgradnja započeta u austrougarskom periodu. U toku izgradnje Hadžići postaju urbana sredina i administrativni lokalni centar.

municipality

Geografija

arrow

Područje općine Hadžići prostire se od 43° i 41' do 43° i 52' s.g.š, a po geografskoj dužini se prostire od 18° do 18°i 22' i.g.d. Najjužnije tačke općinskog područja su vrhovi Bjelašnice: Vukovo polje, Mali Visin, Javorak i Krvavac, a najsjevernije Batalovo brdo i Gladno polje. Najistočnija tačka je Veliko polje na Igmanu, a najzapadnija Veliko šljeme 1543 m nadmorske visine. Najveću nadmorsku visinu općine ima vrh Krvavac 2062 m, a najniža tačka općine je Mostarsko raskršće 513 m. Ovo područje nalazi se jugozapadno od Sarajeva i Sarajevskog polja. Ukupna površina općinskog područja Hadžići je 27.326 hektara ili 273,26 km2, na kome su smještena 62 naseljena mjesta. Sa istočne i sjeveroistočne strane se graniči sa općinom Ilidža, sa sjeverne i sjeverozapadne sa općinom Kiseljak, sa jugozapadne strane sa općinom Konjic i sa južne strane općinom Trnovo.

Privreda

arrow

Turizam Hadžići su općina koja ima izvanredne uslove za razvoj turizma. Zimski sportski tereni na Igmanu i Bjelašnici, šume bogate divljačju pružaju izvanredne mogućnost za lovni turizam. Uz olimpijske planine Igman i Bjelašnicu tu su i Šavnici, jedno od najljepših skijališta gdje je izgrađena savremena ski staza, na kojoj se mogu održavati međunarodna takmičenja, a sagrađen je i skijaški dom sa preko 50 ležaja. Hadžići su bogati rijekama i potocima sa dosta ribe, posebno potočne pastrmke. Zbog svog položaja Općina je poznata po seoskom turizmu, te prirodnoj hrani, a posebni specijaliteti su sir i kajmak sa bjelašničkih sela.

Kultura

arrow

Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Hadžići nalazi se sljedeći spomenik: ″Gradac″ (historijsko područje)